ODGOJ PRIJE SVEGA   Nasilje nad i među mladima, netolerancija, sve veći porast maloljetničke delikvencije, pojave su koje više ne možemo zanemarivati i olako prelaziti preko njih kao preko nečega što će proći samo od sebe. Nastavnici koji rade sa mladima svjesni su ili postaju sve svjesniji tog problema koji iz dana u dan sve više usložnjava. U želji da se nešto radikalno poduzme na rješavanju tog društvenog problema, početkom nove školske godine, na adresu Kantonalnog i Fereralnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona, kao i na adresu Pedagoškog zavoda Tuzla pristigao je jedan nadasve interesantan dopis. O čemu je riječ? Upućeni dopis sadrži deteljno obrazložen prijedlog za uvođenje obaveznog odgojnog predmeta koji bi bilo nužno uvesti od prvog razreda osnovne škole do posljednjeg razreda srednje škole. Inicijator i idejni tvorac ovog prijedloga i projekta  je Igor Primorac, profesor ekonomske grupe predmeta iz Tuzle, trenutno zaposlen u JU MSŠ „Hasan Kikić“ u Gradačcu. S obzirom da je ova inicijativa naišla na interesovanje medija sa područja Tuzlanskog kantona, razgovarali smo sa profesorom Primorcem kako bismo i čitatelje Prosvjetnog lista upoznali sa detaljima ovog projekta. PL: „Možete li nam na početku reći nešto više o ovoj vašoj inicijativi?“ Primorac: „U svom dopisu i kasnije poslanom detaljno razrađenom projektu, predložio sam da se u osnovne i srednje škole uvede novi predmet koji bi imao samo jednu svrhu – odgoj mladih. Predmet se može nazvati bilo kako, forma nije bitna, bitan je sadržaj tog predmeta, a sadržaj bi trebao da sistemski i kontinuirano utiče pozitivno na učenike, da razvija kod njih svijest o društvenim i kulturološkim normama ponašanja, kako bi sutra bili uzorni građani. Ali ne samo ponašanja prema drugima, također i njihov odnos prema sebi, naučiti ih da se prema sebi odnose odgovorno i kvalitetno. Tada će biti i bolji članovi društva“   PS: „Da li smatrate da je iluzorno očekivati da će bilo koje ministarstvo obrazovanja u ova krizna vremena opteretiti kantonalni budžet uvođenjem novog nastavnog predmeta u škole?“ Primorac: „Ekonomista sam po struci i duboko sam uvjeren da to ne bi bio tako drastičan udar na budžet kako se misli. Može li neko reći da ima novaca i mogućnosti za deset ili petnaest obrazovnih predmeta, a nema za jedan odgojni? Da li je u tom slučaju opravdano školu zvati odgojno-obrazovnom ustanovom?“ PS: „Na koji način ste zamislili sadržaj tog budućeg odgojnog predmeta?“ Primorac: „U svom projektu sam predložio da predmet sadrži tri veće tematske cjeline a)    zdravlje, b)    komunikacija–tolerancija i c)     ekologija. Naime, mišljenja sam da vrijeme od trinaest godina koliko traje školovanje mladih sasvim dovoljno da se sva ova problematika temeljito i kvalitetno obradi.“  PS: „Možete li nam o tome reći nešto podrobnije?“ Primorac: „Zdravlje bi obuhvatalo najšire područje i to fizičko i duhovno zdravlje. U fizičko zdravlje bi se uvrstila problematika zdrave i uravnotežene prehrane, prevencije pušenja, upotrebe narkotika, alkohola, zatim značaj fizičke aktivnosti. Pod duhovnim zdravljem mislim na mentalnu higijenu i izgradnju karaktera. U prijedlogu se navodi da bi se uvođenje obaveznog odgojnog predmeta na dugoročnom planu višestruko isplatilo kroz prevenciju i sprečavanje rapidnog rasta maloljetničke delikvencije, uštede u zdravstvenom sistemu, sistemu borbe protiv ovisnosti, protiv poremećaja u ponašanju i brojnih drugih negativnosti koje su sve izraženije kod mlade populacije. „Ko može poreći ogroman potencijal koji škola ima u pogledu odgoja mladih? Zar upravo školski sistem nije odlično sredstvo koje imamo u rukama i koje, na kraju krajeva, tako masno plaćamo (ali izgleda da ne koristimo ni 5% njegovog stvarnog potencijala)? Djeca svakako 13 godina idu u školu. Zašto stoga ne iskoristiti taj veliki broj sati, dana, mjeseci i godina da tu djecu nešto naučimo o životu?“, riječi su profesora Primorca upućene na adrese onih koji (ako hoće) mogu pokrenuti stvari nabolje.